 Nauka i život
Biologija
Biovalovi, valovi života - biowaves
Predgovor autora
Biovalovi (engl. Biowaves) je pojam koji je prvi put upotrijebio autor na ovoj stranici i neće se naći nigdje u literaturi.
Iako ih klasična znanost ne potvrđuje postoje mnoge indicije u istinitost narednih teza i tvrdnji te su zasnovane na najnovijim istraživanjima
kvantne fizike, torzionih polja te experimentalnim radovima Tesle, Wilhelma Reicha te ponajprije rezultatima nove naučne discipline
kimatike.
Što je to bioval?
Biovalovi kako i sama riječ kaže su određeni spektar frekvencija stacionarnih valova, energije koja je odgovorna
za formiranje, organiziranje i širenje života. U širem smislu ovakvi stacionarni valovi kreiraju samu materiju, a samo jedan uži dio
frekvencijskog opsega stvara život. Wilhelm Reich ju je nazivao orgonskom energijom, ali ju je za razliku od biovalova
smatrao stacionarnom nedinamičnom energijom.
O čemu se zapravo radi?
Promotrimo za početak jednu biljnu zajednicu npr. stabla u šumi. Sigurno ćete primjetiti kako postoji određena periodičnost u samom
rasporedu, međusobnom razmaku između stabala. Nadalje ta periodičnost se širi i na pojedine dijelove drveta. Grane se periodično šire iz debla,
listovi se također periodično raspoređuju pa i sama stanična struktura je periodično raspoređena unutar drveta. Naravno ovakva periodičnost
nije 100% pravilna nego je određene stohastične prirode tako da ne predstavlja idealnu sinusnu raspodjelu nego u sebi sadrži određeni spektar frekvencija.
Taj spektar frekvencija najvjerojatnije ima raspodjelu po Planck-ovu Zakonu zračenja crnog tijela.
Budući da je ovaj članak namjenjen samo za prezentaciju ove ideje stvari ćemo maksimalno pojednostaviti pa ćemo promatrati samo jednu diskretnu frekvenciju.
Ovo će imati za posljedicu da su sva stabla potpuno ista i jednako raspoređena u šumi što naravno u prirodi nije tako jer zbog stohastičnih (kaotičnih)
uticaja ona ima svoje šarenilo i raznolikost.
Zamislimo da su stabla u šumi jednoliko-valno raspoređena kao na gornjoj slici. Naravno osnova pretpostavka je da je to stacionarni val jer u protivnom bi se sva stabla "raspršila"
te njihovo postojanje ne bi bilo moguće. Nadalje iz gornje slike se može zaključiti i da su same grane B i C također periodične tj. da imaju svoje valove. Razlika je
što valovi grana fazno zaostaju za sinusoidom debla pa su prostorno-vremenski pomaknuti u odnosu na deblo A . To je zato jer grane ne izrastu istodobno kad i deblo nego svake
naredne godine. Ovakvi fazno pomaknuti, stojni valovi omogućavaju rast te kreiraju fraktalnu strukturu drveta.
Opservacija pojave
Pošto su valne pojave kod stabala vremenski spore (jer grana raste jednom na godinu) one nisu baš pogodne za promatranje i experimentiranje.
Na sreću u prirodi postoje i mnogo brže biovalne promjene. Npr. ovakvi biovalovi su po svoj prilici odgovorni za ponašanje određenih životinja u jatima.
Npr. jata ptica ili morskih riba se uglavnom ponašaju kao jedan organizam što je današnjoj znanosti nedokučivo. Nadalje ponašanje mnogih zajednica insekata kao
što su mravi, pčele, rojevi mušica itd. također bi se mogli objasniti biovalovima. U ljudskoj zajednici postoje također biovalovi i na mentalnoj razini. Takvu pojavu
proučavao je Freud te ju je nazvao kolektivno znanje ili kolektivna svijest.
Ovo je možda način da se pronađe odgovor kako mala djeca brže savladavaju određena znanja te se u narodu dobro kaže da se rode sa diplomom.
I unutar jednog autonomnog organizma postoje ovakve biovalne pojave koje bi bile mnogo zgodnije za proučavanje, a o čemu je govorio i Wilhelm Reich.
Fizikalno objašnjenje
Gornje navedene teze izgledaju poprilično logično i vrlo jednostavno no pitanje glasi o kakvim je to valovima riječ.
Prije svega biovalovi predstavljaju dinamiku u 4D Einstainovom prostoru. Pošto je promatranje četverodimenzionalnih pojava teško zamislivo
poslužit ćemo se malim trikom. Naime svest ćemo naš trodimenzionalni prostor na jednodimenzionalni kakav je na donjoj slici te promatrati što se s
njime zbiva ako okomito na njega "udari" elektromagnetni val. Npr. ovakvo jednodimenzionalno sredsvtvo može biti snop elektrona te promatrati kako će se ponašati
kad na njega naiđe elektromagnetski val koji ima komponente električnog polja E1 i E2. Oni kojima fizika bolje leži odmah će uočiti da će se na tom
elektronskom snopu pojaviti dvije sile. Jedna je okomita, transverzalna dok je druga uzdužna, longitudinalna. Transverzalna će uticati na to da će se snop deformirati
u sinusoidu dok će longitudinalna promijeniti gustoću snopa. Transverzalna komponenta vala će dakle izazvati titranje 1D prostora dok će longitudinalna komponenta izazvati
uzdužno titranje elektrona pri čemu će se mijenjati gustoća snopa.
Slična stvar se dešava kada okomito na naš 3D prostor "uleti" energetski val. Jedna komponenta tog vala izaziva titranje čestica (atoma i molekula)
dok druga komponenta deformira prostor. Ovo deformiranje prostora još je davno prije uveo i sam Einstein no to je bilo primjenjeno samo na velika tijela i mase kao što su
zvijezde i planete. Naime naučno je dokazano da se svjetlost u blizini jake gravitacije (zvijezde) ne kreće pravocrtno nego da ju zvijezda privlači. Ovo je bio i dokaz
da je prostor oko takve zvijezde deformiran. U našoj pretpostavci možemo cijelu stvar poopćiti te se može reći da svaki materijalni objekat deformira prostor oko sebe,
a to isto vrijedi i za organsku materiju i žive organizme.
Također osim komponente koja deformira naš 3D prostor postoji i komponenta zbog koje titraju čestice. Ovakvo titranje ili u nekim slučajevima kaotično gibanje
predstavlja kinetičku energiju čestica odnosno toplinu.
Toplina je mjerljiva fizikalna veličina te ju konvencionalna nauka priznaje. S druge strane deformacija prostora oko tijela je zasad djelomično priznata stvar
i malo ju je teže mjeriti no ipak konvencionalna znanost to naziva poljem (elektrmagnetsko, gravitaciono, nuklearno itd.).
Zero point energy - energija nulte točke
Ono što je najzanimljivije u cijeloj priči je da je moguće npr. da jedna komponenta polja udarnog vala
na naš 3D prostor bude jednaka nuli. Npr. ako je longitudinalna komponenta jednaka nuli tada će titranje čestica biti jednako nuli.
To se dešava pri apsolutnoj nuli 0 °K (-273,17 °C). Čestice na apsolutnoj nuli prestaju titrati međutim transverzalna komponenta
još uvijek postoji te izaziva titranje prostora. Ova energija koja titra naš prostor naziva se zero point energy tj. energija nulte točke,
a što je predmet najnovijih ispitivanja u fizici.
Kirlianove fotografije
Deformacija prostora može postojati iako materijalno tijelo nije prisutno, ali ako postoji transverzalna komponenta vala.
Npr. zanimljiva je slika Kirlianove fotografije koja pokazuje da je otkinuti dio lista na Kirlianovoj fotografiji još uvijek vidljiv.
Ovdje nećemo objašnjavati kako
Kirlianova kamera
funkcionira jer to možete naći na drugim stranicama.
Neki će reći da se radi o običnoj pojavi korone. To je sasvim točno ali kako objasniti da ta korona zadržava oblik lista iako dijela lista više nema. Objašnjenje je
vrlo jednostavno ako se uzme u obzir deformacija prostora pod uticajem biovalova. Naime u taj deformirani prostor se "napumpa" elektromagnetska
energija iz Tesline zavojnice koja ga pobuđuje i on zrači svjetlost baš u obliku lista.
Dakle ukoliko ste upravo posjekli voćnjak novi posadite upravo na mjestu starog stabla zato jer je ondje već formirana biovalna struktura.
Dakle ne između stabala kako to ljudi obično rade nego baš na mjestu starog stabla i to iste godine jer će s vremenom ovo polje oslabjeti.
Torziona polja i spiralno deformiranje prostora
Zamislimo primjer da na naš 1D prostor okomito upadaju dva vala koja su međusobno okomita. U tom slučaju će se 1D prostor odnosno elektronski snop deformirati
u spiralu. Slično se dešava i u našem 3D prostoru pa većina spiralnih pojava je u principu četverodimenzionalne prirode. Pojava spiralnog kretanja označava da je iz četvrte dimenzije
upao val koji superponiran sa valom iz 3D prostora stvara rotaciono spiralno polje. Ovakve pojave su dosta česte u prirodi.
To mogu biti galaksije, uragani, pa čak i običan proljetni vihor. Također jedno od važnih svojstava vode je torziono kretanje.
DNA je također spiralnog oblika. Torziona polja
su počeli istraživati 80-tih godina naučnici iz bivšeg SSSR-a, a danas je primat preuzela NASA. Postoje indicije da već postoji tehnologija i
naprave za generiranje torzionih polja koja mogu alkemijski transformirati materiju, pospješiti rast biljaka, poništiti djelovanje gravitacije itd. No to se još uvijek drži u
strogoj tajnosti te se podmeću priče kako su 80-tih sovjetski naučnici izmislili torziona polja kako bi državnom vrhu pokrali novac.
Ovakva priča je naravno čisto podmetanje jer malo je vjerojatno da bi se netko usudio krasti na ovakav način u ondašnjem istočnom bloku.
Kako proizvesti bioval?
Budući da se spiralno kretanje pobuđuje biovalom na isti način se bioval
može proizvesti spiralnim kretanjem. Ako je u pitanju elektromagnetska energija to će biti razni tipovi spiralnih zavojnica
koje će proizvoditi 4D efekte odnosno biovalove. Zanimljivo je da je još i Tesla znao za ovakve stvari te je njegov izum spiralne zavojnice
za pojačanje energije čovjeka najvjerojatnije jedan uređaj za generiranje biovalova.
Osim toga i sama DNA je spiralne strukture. Dakle DNA je antena koja odašilje biovalove te na taj način
deformira prostor oko sebe. Deformiranjem okolnog prostora stvara osnovne preduvjete za rast i razvoj živog organizma. Ovo bi morali uzeti
u obzir genetski stručnjaci koji DNA strukturu promatraju stacionarno kao kuglice molekula koje su spiralno vezane zanemarujući njenu puno
važniju energetsku ulogu.
Biovalovi i fraktali
Nastajanje fraktala u prirodi može se objasniti i pomoću biovalova. Naime u gornjem primjeru razmatrali smo pojednostavljen model
na jednoj sinusoidi biovala. U prirodi to nije jedan bioval jedne frekvencije nego cijeli spektar frekvencija.
Taj spektar frekvencija stvara složene fraktalne strukture koje možemo naći kako u organskoj tako i u anorganskoj materiji.
Ovo se jednostavno može matematički prikazati razvojem neke kompleksne funkcije f(z) u Taylorov red. Taj Taylorov red u principu predstavlja
Furierov red čiji svaki član ima svoju određenu frekvenciju. Crtanjem funkcije F(z) u kompleksnoj ravnini dobiva se fraktal.
Detaljne matematičke izvode ovdje pak nećem prikazivati.
Područja primjene
Govoreći o primjeni ovu pojavu svest ćemo samo na područje biologije, dakle biovalova. Neke primjene potječu od drevnih
naroda kao što su reiki, bioenergija, akupunktura, radiestezija, feng-shui itd. Izrađivanjem uređaja koji će proizvoditi biovalove moći će doći do
različitih primjena u medicini i biologiji kao što je npr. pospješivanje rasta biljaka i životinja bez primjene kemije, liječenje i spriječavanje
razvoja bolesti, 4D kirurgija, "zavarivanje" amputiranih dijelova tijela i organa, usporavanje starenja, regeneriranje tkiva, kontrola reprodukcije itd.
Nažalost kao i u svemu postoje i mnogi koji bi htjeli ovakvo znanje zloupotrijebiti pa se donekle može i razumjeti zašto se pojedine stvari
drže u najstrožijoj tajnosti.
Zaključak
Postoje brojna pitanja i nepoznanice u vezi ove pojave, međutim najveće je ipak moralne prirode.
Da li će se ovo znanje upotrijebiti za zlo ili za dobro. Osim toga iako sam članak ide u prilog raznim baba vračarama, samozvanim iscjeliteljima
i ostalim tzv. alternativcima, upozoravamo čitatelje da namjera ovog teksta nije bila takva. Čak štoviše ne preporučamo
podvrgavanje djelovanju ovakvih sila iz razloga što nisu dovoljno proučene te se ne zna kakav konačan ishod mogu imati.
A oni koji se ipak odluče za experimente sa ovakvim stvarima preporuka. Ne isprobavajte uticaj biovalova na sebi niti na drugim ljudima.
KONTAKTAKTIRAJTE AUTORA OVOG ČLANKA
Pošaljite upit u vezi članka: Biovalovi, valovi života - biowaves .
MCMDX , XII 2007.
|
