Nauka i život

Energetika, energija i polja

Orgonsko polje - Orgone Field

Predgovor autora
   Nailazeći na informacije na internetu sve se više i više može naići na određeni broj pseudoznanstvenih i naučno nedokazanih tvrdnji. Kod ovakvih dezinformacija je karakteristično to da se ne radi samo o jednoj dezinformaciji nego se one međusobno isprepliću, nadovezuju i potkrepljuju jedna drugu. Na taj način tvore veoma složenu strukturu kvazi-naučnih, lažnih tvrdnji i spoznaja, te neupućeni se vrlo lako mogu zavesti ovim vrzinim kolom dezinformacija. Što se orgona i orgonske energije tiče mnogi će pomisliti da se radi naravno o još jednom internetskom mitu, kompleksnoj strukturi laži i obmana. No da li je to baš tako???

Povijesno naslijeđe
   Prije svega govoreći o orgonu odnosno orgonskom polju mora se reći da je to pojam novijeg datuma. Već tisućljećima postoji u istočnjačkim narodima i kulturama poznat kao Ki (Japan), Chi (Taoizam - Kina), Prana (indijska joga), Mana (Polinezija), Ruach (Hebreji), Barraka (Islam), a iz čega proizlaze i praktične primjene kao što su rei-ki, akupunktura, kiropraktika, feng-shui ...itd. Također može se naći i među mnogim šamanističkim i voodoo obredima u Americi i Africi te kod Aboriđina u Australiji. Odakle tim starim narodima ova saznanja i kako su se generacijama prenosila drugo je pitanje i nećemo se time ovdje baviti.
   U novije doba javljaju se pojmovi kao alkemija, animalni magnetizam (Franz Mesmer), bioenergija, životna sila, archaeus, te neke Tesline naprave za pojačanje životne energije. Također tu su i pojmovi zasnovani na najnovijim kvantnim spoznajama: torziona polja (SSSR), tahionski eterični ocean, skalarni valovi te orgon. Kao što vidimo jako mnogo izraza za jednu te istu pojavu koja još ni dan danas nije naučno dokazana ili možda je ali spada među "zabranjena znanja".

Wilhelm Reich i njegov rad

Prvi koji je s naučne strane prionuo istraživanju ove pojave je bio austrijski psihoanalitičar Wilhelm Reich (1897-1957), učenik i kasniji suradnik istaknutog psihoanalitičara Sigmund-a Freud-a. Njegova prva istraživanja svodila su se na jednostavna mjerenja električnog potencijala na površini kože pri određenim psihološkim stanjima koristeći običan milivolt-metar. Tako je uočio da se prilikom povećanja zadovoljstva javlja tok energije iz unutrašnjosti tijela prema vanjskom okolnom prostoru (ekspanzija). Suprotno tome prilikom anksioznosti, potištenosti i straha strujanje energije je iz vanjskog prostora prema unutrašnjosti tijela (kontrakcija).

Neprestana kontrakcija i ekspanzija tijela dovodi do neprestane pulsacije u specifičnom četverostupanjskom ritmu: naprezanje -> punjenje -> pražnjenje -> relaksacija. Na ovaj način vegetativni (autonomni) živčani sustav je u neprekidnoj pulsaciji izmjenjujući ritmove kontrakcije (simpatetički) i ekspanzije (parasimpatetički). Ova pulsacija postoji i sve do nivoa pojedinih organa, stanične strukture pa sve do molekula, a posebno je uočljiva i mjerljiva kod orgazma pa ju je prema tome i nazvao orgonskom energijom.
Kako bi bolje razumio ovu bioenergetsku pojavu Reich se prvo okrenuo proučavanju jednostavnih životnih formi: mikroskopskih protozoa. Protozoe su jednostanični organizmi koji se ponašaju kao male životinje - love i prikupljaju ostale mikroorganizme kojima se hrane.

Budući da je od biologa dobio informaciju da će se namakanjem suhe trave u vodu vrlo brzo razviti protozoe započeo je sa experimentom. Svakodnevno je promatrao razgradnju trave te je vrlo brzo uočio da se unutar razgrađene trave počinju javljati mali, plavi mjehurići (A. na slici). Ti su se mjehurići odvajali od trave (B. na slici) te vrlo brzo oko sebe formirali membranu sa unutrašnjim autonomnim pokretima (C. na slici). Ovakve membranaste strukture su pokazivale svojstva kontrakcije i ekspanzije (D. na slici). Također je uočeno da ove nove membranaste strukture formiraju usta i počinju jesti što se može smatrati već formiranim živim bićem odnosno protozoom. Ovim experimentom je Reich je pokazao kako iz jedne životne forme, trave, nastaje nova životna forma, protozoa što je tadašnjoj znanosti bilo neobjašnjivo jer se smatralo da nova živa bića nastaju samo od iste vrste razmnožavanjem ili staničnom diobom.

   Uočene plave mjehuriće promjera 2-10 µm koji su bili prijelazna faza iz trave u protozoe nazvao je bionima te ih je smatrao odgovornima za formiranje života u različitim formama, a sve je pomno i zabilježio na filmskim vrpcama. Kasniji eksperimenti su pokazali da se bioni i jednostavne životne strukture mogu dobiti i iz nežive materije. Npr. uzimao se morski pijesak koji se izlagao visokim temperaturama (1500°C - do točke taljenja), a koji je prethodno bio frakcijski steriliziran tako da su razgrađene sve moguće biološke i organske strukture. Takva istraživanja provedena su i nedavno, a o čemu više možete pročitati ovdje (Prof. Ignacio Ochoa P. (Neurobiologist) © 2000-2001). Bioni dobiveni iz pijeska pokazivali su radijaciju slabe, plavičaste svjetlosti, a kada bi se stavili na ruku osjetilo bi se peckanje. Okolni, mali laboratorijski alati bi se magnetizirali (vezano uz animalni magnetizam - Franz Mesmer(1734-1815)), a koža radnika u laboratoriju bi bila preplanula od radijacije čak i ispod odjeće. Ukoliko bi se ovi bioni stavili neposredno pored bakterija, njihovo zračenje bi ubrzo te bakterije imobiliziralo i ubilo. Bione je podvrgavao izuzetno visokim tlakovima i temperaturama no nije ih uspio uništiti. Na osnovu toga zaključio je da su bioni prvobitni, primarni oblik života te prijelazni oblik iz nežive u živu materiju i obrnuto.
   Reich je opravdano sumnjao da bioni iz pijeska zrače nekakav oblik energije. Da bi ova zračenja izolirao od mogućih zračenja iz okolnog prostora načinio je Faraday-ev kavez od žice te ga prekrio pamukom i drvetom. Dakle unutar takvog kaveza postavio je kulturu sa bionima te ih promatrao kroz mali otvor. Uočio je bljeskove svjetlosti i plavičastu izmaglicu unutar samog kaveza. Što je još začuđujuće kada je kulturu biona izvadio iz kaveza pojava radijacije još je uvijek bila vidljiva unutar kaveza, čak i kada je cijeli kavez rastavio, oprao i ponovo sastavio. Tako je došao do zaključka da su bioni emitirali određeno energetsko zračenje koje se akumuliralo u samom kavezu. Dakle bioni su bili izvor neke nove do tada nepoznate energije koju je nazvao orgon, a kavez je akumulirao tu orgonsku energiju pa je nazvan orgonski akumulator. Kasnije je primjetio da se orgonska energija nalazi svuda u zraku te da se pomoću orgonskog akumulatora može na vrlo jednostavan način akumulirati i dalje koristiti za različite namjene.
   Dobar dio svojih istraživanja posvetio je orgonu unutar ljudskog tijela. Uočio je da se crvena krvna zrnca, ako nisu u tijelu razlažu na bione slično kao i u experimentu sa vlasima trave u vodi. Nadalje crvena krvna zrnca unutar organizma su prenosnici orgona. Kod zdravih ljudi orgonsko polje oko crvenih krvnih zrnaca je snažno dok kod bolesnih je ono slabo. Ova istraživanja idu tako daleko da čak utvrđuje da se pri jako smanjenom orgonskom polju crvena krvna zrnca razgrađuju u bione iz kojih nastaju tzv. T-bacilli koji svojom toksičnošću izazivaju bolest. Orgon se može u tijelo unijeti na različite načine: unošenjem hrane, udisanjem zraka, te sunčanjem preko kože. Ovo zadnje može objasniti zašto neki indijski jogiji mogu godinama živjeti bez hrane samo gledajući u Sunce. Inače Reich je utvrdio i da je zračenje sa Sunca glavni izvor orgonske energije u zemljinoj atmosferi. Različiti fizički poremećaji i bolesti su simptomi mnogo dubljeg energetskog poremećaja unutar cijelog organizma. Orgonska energija prožima cijelo tijelo, a njegovo zračenje u okolni prostor naziva se aura tijela. Vraćanje orgonske energije u tijelo i ozdravljenje moguće je unošenjem zdrave hrane, određenim tehnikama dubokog disanja, ali i izlaganju uticajima orgonskih akumulatora.
   Proučavajući stanice raka uočio je da one sadrže mnogo manju količinu orgona nego zdrave stanice. Inače smanjenje orgonske energije u tijelu može nastati ili uslijed određene povrede tkiva ili zbog starenja. Smanjenje orgona u stanicama uzrokuje generiranje T-bacila (T nastalo od njem. riječ Tod tj. Smrt). T-bacile nije pronašao samo u stanicama raka nego i u krvi i ostalim tjelesnim tekućinama te ondje se normalno zadržavaju u manjim količinama ne izazivajući poremećaje. Kada je T-bacile ubrizgao u pokusne miševe ubrzo su svi dobili rak. Time je dokazao da su T-bacili prijenosnici i uzrok raka. Međutim nevjerojatna činjenica je da kada je miševe smjestio u orgonski akumulator daljni razvoj raka se zaustavio te da su živjeli duže čak i od zdravih miševa.
   Neposredno nakon II svjetskog rata, u doba hladnog rata sve je više bio zabrinut mogućnošću izbijanja nuklearnog rata i posljedicama kao u Hirošimi i Nagasakiju. U nadi da će orgonom (OR) neutralizirati nuklearno zračenje (NR) izveo je tzv. Oranur experiment 1950. godine. Veoma mala količina radioaktivnog radija donesena je u njegov laboratorij odnosno u kuću gdje je stanovao sa obitelji. Polagano miješanje ove dvije energije dovelo je do nuklearne lančane rekacije i katastrofalnih posljedica. Miševi su pocrkali, Reichu i njegovim suradnicima se to odrazilo na fizičko i mentalno zdravlje, a laboratorij je na duže vrijeme morao biti evakuiran. Njegova kćer Eva gotovo da je i umrla u ovom nesretnom slučaju. Reich je uvidio razornost miješanja ove dvije energije pa ju je nazvao DOR (Deadly Orgone Energy).

   Nakon neuspjeha na Oranurskom experimentu svoj rad posvetio je izradi orgonskog raspršivača oblaka sa ciljem da kontrolira metereološke uvjete na Zemlji. Pomoću ove naprave bio je u mogućnosti rastjerati oblake ili stvoriti kišu usred Arizonske pustinje. Rastjerivač oblaka ili Cloud buster je u svojoj najjednostavnijoj izvedbi naprava sa šupljim cijevima dužine 5,5 metara. To je pasivna naprava jer ne koristi nikakve kemikalije niti bilo kakvu električnu ili magnetsku energiju, osim 12V izvora koji pokreće elektromotor za usmjeravanje cijevi prema oblacima. Malo je poznato na kojem je principu ova naprava radila no pretpostavlja se da je to u principu bila jedna vrsta orgonskog akumulatora koji je kroz cijevi izbacivao orgonsku energiju utičuči na atmosferu.
   Državne institucije SAD-a su već početkom 1940. počele sa uhićenjima Wilhelma Reicha zbog njegovih istraživanja. Kulminacija je bila tzv. Oranurski experiment pa je svaki njegov rad bio pod strogom prismotrom i izložen zabranama. Godine 1956. je uhićen, osuđen i zatvoren što zbog svoje komunističke prošlosti, što zbog svojih istraživanja te je nakon dvije godine provedene u zatvoru, 1957. i umro, kako kažu od srčanog udara. Slična paralela može se povući i sa Philadelfia experimentom Nikole Tesle 1943. godine nakon čega je i Tesla okončao svoj život pod pomalo čudnim okolnostima.
   Na tone i tone rukopisa, rezultata istraživanja i knjiga Wilhelma Reicha je kako navode spaljeno, no to je malo vjerojatno budući da se radi o spisima od iznimne vrijednosti pa se vjeruje da je sve pohranjeno u "bunkeru tajnih znanja". Nakon Reichove smrti njegovi suradnici su doživjeli mnoge neugodnosti i progone, a sva istraživanja su se nastojala što više prikriti i omalovažiti sve do današnjih dana. Doduše kasnije su osnovane određene institucije i udruženja za proučavanje ove pojave no vjerojatno sa ciljem da se drže pod kontrolom sva daljnja istraživanja i informacije.
   Također u novije vrijeme ekspanzije interneta javlja se sve više informacija koje nemaju nikakve veze sa istraživanjima i radom Wilhelma Reicha, pa čak niti sa zdravim razumom. Ove dezinformacije u dobrom dijelu su najvjerojatnije namjerno plasirane kako bi se cijela stvar oko orgona zavila velom tajnosti i magle pa preporučamo dobru filtraciju svih informacija na koje budete našli na internetu.

Osnovna svojstva orgona
   Prilikom svojih istraživanja Reich je utvrdio da organski materijali privlače i zadržavaju orgonsku energiju te da metali privuku a zatim naglo odbiju orgon. Na taj način stvorio je posebnu napravu od nekoliko metalnih ploča između kojih je organska materija, a po mnogo čemu sliči električnom kondenzatoru. Primjetio je da se unutar takvih naprava javlja povišena temperatura te da elektroskop znatno sporije prazni električne naboje nego izvan orgonskog akumulatora.
   Na osnovu višegodišnjih istraživanja došao je do spoznaja o osnovnim svojstvima orgona:

orgon ispunjava cio svemir i svugdje je prisutan
orgon je bez mase i predstavlja prvobitnu, kosmičku energiju
orgon prodire u materiju ali pod različitim brzinama
orgon pulsira te je uočljiv i mjerljiv
ima snažan afinitet i privlačenje prema vodi
akumulira se u živim organizmima putem hrane, zraka i kože
međusobno privlačenje i pobuđivanje odvojenih orgonskih sustava rezultira spajanjem i superpozicijom ova dva sustava u novi sustav
orgon je negativna entropija: sustav sa većim orgonskim potencijalom privlači sustav sa manjim orgonskim potencijalom
orgonska energija se pobuđuje pomoću sekundarne energije: elektromagnetske ili nuklearne
u koncentriranom stanju najčešće emitira plavu-do-ljubičastu svjetlost

Mjerenje orgona i naučna fizikalna podloga
Često puta ćete naići na informacije da je orgon nešto neuhvatljivo i nemjerljivo. Dakle ako nešto postoji onda svoje postojenje mora manifestirati u našem trodimenzionalnom prostoru mijenjajući određene karakteristike materije, pri čemu ta promjena mora biti vidljiva i mjerljiva. Ako to nije tako onda ta pojava ne postoji. Na sreću sa orgonom to nije tako.
   Posebno je zanimljiva Reichova tvrdnja da je orgon negativno entropičan pa ćemo to malo pojasniti seljačkim žargonom. Pogledajmo jedan jednostavan primjer. Stavimo lonac sa vodom na štednjak, upalimo plin i grijemo vodu. Šta se dešava? Voda naravno povećava temperaturu jer gorenjem plina toplina ulazi u samu vodu. Pri tome se povećava kinetička energija pa se molekule vode počinju sve brže i brže kretati sve dok voda ne počne ključati. Budući da se molekule sve brže i brže kreću uslijed povećanja temperature mi ćemo sve manje i manje biti u mogućnosti da predvidimo gdje će se koja molekula za npr. 1 sekundu naći. Dakle ulaženje topline u lonac s vodom povećava kaotičnost same vode pa kažemo da je toplinska energija pozitivno entropična. Pozitivna entropija povećava kaotičnost u sustavu.
   Nasuprot tome za orgonsku energiju se kaže da je negativno entropična. Dakle suprotno od toplinske, ako bismo u taj isti lonac kipuće vode na neki način dovodili orgonsku energiju onda bi orgonska energija smanjivala kaotično gibanje molekula vode pa bi na taj način bili u stanju sve bolje i bolje odrediti gdje će se koja molekula u koordinatnom sustavu (XYZ) naći u pojedinom trenutku (t).
   Kao što je krajnji rezultat dodavanja toplinske energije u vodu ključanje, isparavanje, te stvaranje plazme odnosno totalno kaotičnog sustava u kojem se ne može predvidjeti pozicija čestice tako će i dovođenje orgona u tu istu vodu dovoditi do smanjenja kaotičnosti s krajnjom posljedicom kristalizacije odnosno fraktalizacije vode.
   Poznato je već odavno da se mjerenje temperature vrši živinim termometrom. Toplina ulazi u živu, širi ju, a mi na skali očitavamo kolika je temperatura.
   Na sličan način bi trebalo mjeriti i orgonsku energiju. Dakle, pošto orgonska energija kristalizira supstancu te pri tome stvara fraktale kao tvar za mjerenje treba uzeti onu koja se kristalizira. Prva pomisao je naravno voda kao instrument za mjerenje orgona. Malo prosurfamo internetom i potražimo pojam orgone ice i eto začudo već neki dečki su izvršili eksperiment sa doista zapanjujućim rezultatima za koje vjerojatno niti sami nisu svjesni što su dobili. Više se može naći ovdje.

Pokus je proveden na vrlo jednostavan način. U zdjelicu nasuta je voda te je zajedno sa jednim jednostavnim tipom orgonskog akumulatora stavljena u zamrzivač. Orgonski akumulator je postavljen iznad te zdjelice sa vodom. Prilikom zamrzavanja voda se u donjoj zdjelici kristalizirala na vrlo neobičan način stvarajući stalagmit koji vertikalno strši usmjeren prema orgonskom akumulatoru prkoseći djelovanju gravitacije. Na slici gore, krajnje desno je prikazana kristalizirana voda unutar cijevi samog orgonskog generatora. Jasno se može uočiti jedna fraktalna struktura, pravilnog obilka koja podsjeća na drvo. Dakle ovaj eksperiment potvrđuje gornju tezu da orgonska energija fraktalno uređuje materiju te da se pomoću materije koja se kristalizira može mjeriti djelovanje orgonskog polja u prostoru. Naravno ovaj pokus ne može se uzeti zdravo za gotovo nego je potrebno izvršiti još mnogo dodatnih istraživanja fraktalizacije materije unutar orgonskog polja.
   Inače fraktalne strukture se mogu naći gotovo svuda u prirodi: razni oblici kristala, stabla drveta, razni organi u životinjama i ljudima, virusi, bakterije itd. te još uvijek nije objašnjeno kako one nastaju. Možda bi orgon mogao pomoći u razrješavanju ove tajne.
   Toplinska energija i orgonska energija su dva svojstva jedne te iste pojave. Naime dok toplinska energija rastače materiju povećavajući joj kaotičnost (pozitivna entropija), orgonska energija ju sintetizira u kristale odnosno fraktale (negativna entropija). Orgonska energija kod nežive tvari tvori kristale i jednostavne žive organizme dok kod živih bića omogućava razmnožavanje i rast.

Kvantna mehanika, orgon i stacionarni valovi
   Dalje razrađujući tezu da su toplina i orgon dva oblika jedne pojave može se zaći u dubinu same energije i materije. Toplinska energija je u svojoj prirodi samo jedan spektar elektromagnetskog zračenja koji se širi od izvora prema okolnom prostoru. Slično kao kada upalimo žarulju pa se svjetlost prostire prema okolnom prostoru. Za pretpostaviti je da postoji također i elektromagnetsko zračenje koje ide u suprotnom smjeru, dakle iz okolnog prostora prema izvoru. Upravo ovakvo elektromagnetsko zračenje koje implodira prema nekom izvoru bilo bi orgonska energija. Dakle toplinska energija se širi od izvora prema okolnom prostoru, dok se orgonska energija kreće obrnuto iz okolnog prostora prema izvoru. Superpozicijom toplinske i orgonske energije nastaju stacionarni valovi odnosno sama materija. Na ovakav način može se objasniti dualnost same materije odnosno njezino ispoljavanje kroz valove i kroz čestice. Također prema kvantnoj teoriji sama energija postoji samo u paketima, odnosno kvantima pa ima svojstva čestice.
U prilog ovim tvrdnjama ide i Einsteinova svima poznata relacija E=m*c² koja govori da su materija i energija jedna te ista stvar.
   I da zaključimo. Materija i energija su dva različita načina ispoljavanja supstancije. Supstancija je stacionaran val, koji kada se razloži daje dvije komponente. Jedan val koji se explozivno širi od izvora prema okolnom prostoru (toplina) i drugi koji implozivno ide iz okolnog prostora prema izvoru (orgon).
   Na taj način se i sam orgon može shvatiti kao elektromagnetsko zračenje, o čemu govore i Reichova svojstva orgona sa tom razlikom što ova elektromagnetska zračenja imaju negativan protok vremena sa posljedicom implozije prema izvoru. Naravno sve ove tvrdnje se mogu matematički dokazati no to nećemo ovdje navoditi. Zanimljivo je da se pojavom stacionarnih valova bavio i sam Tesla u svom istraživanju bežičnog prijenosa energije te izazivanja potresa u Americi.
   O teoriji stacionarnih valova koji u Einstainovom četverodimenzionalnom prostoru stvaraju materiju, fraktale pa čak i određene biološke strukture sve se više u posljednje vrijeme govori, a naučna disciplina se zove kimatika (engl. CYMATICS).
U video prilogu dolje može se vidjeti kako stacionarni valovi kreiraju ljudsku figuru na jednostavnoj vibrirajućoj dvodimenzionalnoj ploči.

Daljnja istraživanja, zabrane i moguće opasnosti
Iz svega gore navedenog može se zaključiti da iako je ova pojava našla svoju primjenu u mnogim drevnim tradicijama i kulturama još ni danas nije dovoljno proučena te suvremena znanost od nje na određeni način zazire. Sve ostaje na određenim individualnim pokušajima koji koji vrlo brzo budu ugušeni od "konvencionalnih" znanstvenika i lokalnih vlasti. Zašto je to tako? Prije svega ova otkrića nisu nimalo bezopasna, a naprave su veoma jednostavne za izradu. One su toliko jednostavne koliko i uzeti npr. dva kremena upaliti vatru i razviti toplinsku energiju. No prema toj logici onda čovjek nikada nije ni trebao otkriti vatru jer je vatra opasna i vrlo brzo može prijeći u nekontrolirani požar. Ukoliko je pretpostavka da orgon implodira točna onda svatko može izraditi jednostavan akumulator orgonske energije, akumulirati ju iz okolnog prostora i koristiti u različite svrhe: liječenje, pokretanje motora, stvaranje kiše, pročišćavanje okoliša, pospješiti rast usjeva i sadnica u svom vrtu ...itd. S druge strane postoji i mogućnost raznih zlouporaba pa su zabrane ovakve vrste donekle i opravdane.
Bilo kako bilo svima koji se odluče experimentirati sa ovom pojavom ma kako ju zvali i objašnjavali svakako se preporuča izniman oprez te da djelovanja orgonskih generatora i akumulatora nipošto ne isprobavaju na sebi ili na drugim ljudima sve dok se ne stvori određena naučno utemeljena i naučno priznata podloga.

Izvori
1. Wikipedia
2. What is Orgone Energy?
3. Dr. Wilhelm Reich: Scientific Genius – or Medical Madman?
4. Orgonomy.org
5. Orgone Art
6. Tesla, Reich, Galt censured

KONTAKTAKTIRAJTE AUTORA OVOG ČLANKA
Pošaljite upit u vezi članka: Orgonsko polje - Orgone Field .
Naslov Poruke:
Text Poruke:

Vaše ime i prezime:
Vaš email:

MCMDX , XII 2007.

Zaštita Privatnosti | Uvjeti Korištenja | Kontakt